Gdje je mrak

Crna kutija u koju čovjek ulazi da ga nepoznato teško neočekivano ali snažno istinito pojačano značenje života kroz izbrušenu imaginaciju i promišljenu i dotjeranu rečenicu uvezanu u dinamičnu cjelinu uznemiri ako ne i oslobodi. To je priča. Slično je i ovaj svježe pročitani američki autor dostupan na američkim nepobjedivim proizvodima kapitalizma i poduzetništva kao slobode domišljatosti smjelosti opisuje u jednom zapisu dostupnom na onom čudu koje je sahranilo diskografske kuće a na putu je i da televizore i televizije smjesti u starački dom. Kroz priču, a nju ne može sto interneta hiljadu jutubova netfliksa instagrama potisnuti, idemo tražeći istinu zabavu smisao i kad nas spušta u nemišljeno i mračno u kojem je i smiješno i neshvatljivo. Priča u svojoj beskrajnoj mogućnosti uvijek daje novo u načinu značenju zahvatu promjeni. I američki predsjednik plače nad mrtvim djetetom i vraća se njegovom sahranjenom tijelu. Svijet plače nad svojom tugom samo onda kad je neko osvijetli približi oživi kolikogod tuga nesreća kao ni nepravda ni neljudskost nisu vijesti i nisu nikad ni bile. Abraham Lincoln imao sina. To dijete s jedanaest godina umire. Lincoln shrvan. Svijet znatiželjan. Država mu u ratu. Silni izvori navode hiljade detalja o ovom slavnom američkom predsjedniku i okolnostima njegova vremena i života. Od djelića tih zabilješki pojačanih čini se i izmišljenim a ozbiljno navedenim dokumentima George Saunders gradi roman o Lincolnu da bi preko tek puko navedenih dokumenata, te hrpe banalnosti, otvorio nepoznato spuštajući iznenađenog zatečenog čitaoca u neku vrstu čistilišta. Taj nekakav tibetanski Bardo je prostor iza našeg vremena u kojem službenici nepoznatog sistema kakvi su neki hans wolman i roger brevins iii kratkim nedorečenim ironičnim saosjećajnim zbunjenim riječima otvaraju djeliće te tame tek toliko da se stalno pitamo šta je to i kako radi. Saunders će tugu sa sjenom smiješnog i neizvjesnost života s osjećajem ispraznosti i predvidljivosti osvijetliti i slikama mraka i neizrecivosti nečeg iza smrti. U tom okviru piše i duhovito samosvojno uvjerljivo o nepoznatom kao poznatom a o poznatom svijetu kao površnom neshvatljivom i suštinski određenom tim drugim i još dubljim i nepoznatijim. Samosvojno i hrabro je napisao i zbirku Tenth of December koja ga je proslavila u Americi. Romanom Lincoln in the Bardo koji se svojim načinom udaljava od rutinskog da bi nas približio životu i čovjeku s novom svježinom i snagom ide još dalje i smjelije jedinim mogućim književnim pravcem ka novom svježem boljem smjelijem promišljenijem načinu govora mišljenja zamišljanja uosjećavanja.

Damir Ovčina

Privacy Policy​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​