Dijete iz bolje kuće mora raditi da bi platilo instrukcije pa položilo prijemni za fakultet. I to pomagati majstoru u kopanju bunara u ljeto osamdeset šeste. Otac otišao od kuće tražeći sreću u politici i ženama. Dječak ostao zagledan u njegovu odsutnost što će mu odrediti život.
Kopanje bunara do tridesetak metara u zemlju u mjestu nedaleko od Istanbula Orhan Pamuk slavan i preslavan prikazao je uvjerljivo snažno s detaljima od lubenice bijelog sira paradajza stabla oraha čekrka voza ka Evropi u pola dvanaest pa dalje do priča o Edipu i Suhrabu koje usmjere i odrede mladićev put u život. Uživljavajući se u poziciju iz koje prikazuje on odmjerenim načinom skroz u logici šestnaestogodišnjaka iz turskih osamdesetih živo osvjetljava ljude i svijet. Vješto drži radnju a suvereno ocrtava likove kroz način na koji govore i rade. Pozadinom priče nenametljivo a uvjerljivo daje tursku povijesnu perspektivu koja suštinski određuje pogled na svijet i mogućnosti čovjeka zaronjenog u vrijeme prostor forme. Orhanov Džem razumijevat će život i kroz priče. A i priče su čitale i usmjerile mladića koji tražeći oca i bježeći od usuda kao u mitu trči u svoju nesreću. S onom usiljenom podudarnošću koju legende nameću Pamuk ispisano i samouvjereno gradi roman koji opće detaljno i zanimljivo daje kroz vrlo zamislivo pojedinačno savremeno blisko iskustvo. Žena crvene kose prevedena na bosanski i objavljena u Buybooku nastavlja niz romana kojima ovaj Turčin približava čovjeka kroz živo snažno posvećeno a nenametljivo i nepametujuće prikazivanje ljudi određenih jednim povijesnim okvirom. Okvirom društva koje se ubrzano mijenja i traži sebe samo kao i druga društva od južnoafričkog do finskog iranskog kineskog marokanskog pa sve do onih o kojima ni ne mislimo jer nam ih niko nije umjetnošću približio. Pamuk je u Snijegu uvjerljivo opisao i čehapeovsku birokratsku i erdoanovsku Tursku prije negoli je to postala svjetska tema. Zanimljivo zabavno jako osvijetlio je mehanizme porodice zajednice pa i pojedinca i u masivnom a nikako opširnom postnobelovskom Čudne misli u mojoj glavi tako da nam nijedan analitičar iznutra ni iz vana ne treba. U njegovim temama kakva je mahnita zaljubljenost dovedena do idolatrije u Muzeju nevinosti na sedamsto strana nagomilanih ponavljanja koja pojačavaju efekt a ne usporavaju čitanje i doživljavanje odmotava se i priča o načinima postupanja i razumijevanja svijeta u turskim okvirima dvadesetog i dvadeset prvog vijeka u čemu se opet nataložilo historijsko i općeljudsko iskustvo. Ovdje geolog i poduzetnik Džem opsjednut ženom crvene kose majstorom ostavljenim u bunaru ni živim ni mrtvim i mitovima koji ga uvlače u sebe i određuju mu sudbinu nazvat će preduzeće Suhrab i po svijetu tražiti knjige i slike s tom uznemirujućom pričom da bi kroz živo predočeno moguće iskustvo Pamuk na dvjesto trideset dvije strane prikazao čovjekov put kroz život i povijest kao ponavljanje davno opisanih obrazaca u društvenom okviru koji se grubošću zatucanošću tribalizmom kao i svaki drugi sa slično prenaglašenim a ispražnjenim vrijednostima u vožnji ka boljoj budućnosti s bučno oglašenim parolama napretka i pravde može svijetla obraza uporediti s onom prevozničkom firmom iz poznatog jugoslovenskog filma s početka osamdesetih.
Damir Ovčina