Hiljade nijansi zelene. Puno puno više nego riječi ikad zaživjelih za sva zelenila svijeta. Svaki grm svoju neizrecivo različitu svjetlinu. Svaka travka. Svaka krošnja. Svaki list u njoj. Visoravan okolo na sve strane široka. Daleko šuma u planini. Natopljena. Magla dalje istočno nad putem pod nadvijenim stijenama. Dolje brza rijeka. Prača. Mračan tunel pa još jedan. Onda voda u vodu mirno. Široka teška rijeka nezačuđena planinskom rijekom sa zapada. Drina. Nadošla ujezerena smeđa.

Kapitalizam nepoznati ideal su neodoljivi a neosporivi eseji Ayn Rand. Najjačeg i najnedvosmislenijeg zagovornika slobode a najosporivanijeg američkog pisca dvadesetog vijeka. U prevodu Damira Ovčine i izdanju Impruve.

Voda iz naguranog snijega niz cestu. Između oblaka na jugoistoku sunce. Skretanje lijevo. Regionalni put četritridevetkolkoli fojnica sejbeš. Borovi sivozeleni stameni ukotvljeni propeti po stranama. Potok do puta s lijeva u potok odozgo. Bistrica. Jaka uvjerljiva tamnozelena voda ka jugu žustro.

Sunce na tren čisto s jugoistoka između vrhova brda. Vjetrobransko staklo zamrljano tekućinom za čišćenje i solju. Minus dva. Snijeg velik. Planina široka. Kaput na zadnjem sjedištu plav kratak skrojen za rano proljeće. Nošen u berlin madrid barcelonu a ko naivan za ovu goru sedamnestog februara.

Najčitaniji a najnepoznatiji američki pisac na bosanskom

Ayn Rand u prevodu Damira Ovčine

Kapitalizam u Zemaljskom

Kapi po vjetrobranskom staklu. U daljinu visoravan. Smeđezeleno. Borovi crni gore po rubovima planina. Pet stepeni na zaslonu. Cesta uzbrdo jugozapadno. Tu je neđe jurkićevim rukama zaustavljena visoravan u cvatu. Ljubičasta kroz bijelu. Žuta oko ljubičaste. Ko rijeka kroz rascvjetana polja bijelog. Iznad tamnozeleni vrhovi. Gabrijel jurkić na putu iz sarajeva ka livnu probuđen tad hiljadu devetsto četrneste u ovom polju. Ljeto. Ko u raju. Ovaj garsija markes boja našeg djelića zemlje. Našeg trena vječnosti.

Magla. Nebo ostavljeno vedroplavo nad brdima oko ohrndane ceste tridesetak kilometara južnije. Tamo još jesen u samsungu nedostižnim nijansama žute. Podne. Do ceste kapela. Pravoslavna. Vojnička. Iza škola. Državna zastava nad ulaznim portalom. Po prozorima ocrtani cvjetovi. U sivilu inja crvenkasta krošnja nad metalnom ogradom.

Ljeto tad sedamneste još jako. Zadnji vikend septembra. Povjerovo da mi nagrada meša selimović pripada. Ne samo po logici bilećkog porijekla datog u sjećanjima već i po zahvatu romana. Puno više po romanu. Po potrebi da su stvari uvezane i da je mešin komplet na polici u franca prešerna odredio moju potrebu za čitanjem. Ostalo je iz tog. A i po nemanju pojma drugih nominiranih ni s pisanjem koliko ni s mešom. Još jače znao da je sigurno neću dobit.