Nebo prigušeno naguranim oblacima. Vrućina teška. Triespetšest ko jedan. Skretanje desno među nagurane kuće pa kroz kapiju. Drven krov sasušen. Kamen u zidovima još jak.

Jako sunce. Cesta u sjeni zelenih brda. Rijeka plitka a brza u dubokom usjeku s imenom na žutoj tabli u dva pisma do puta. Bistrica. Auto s tablicama države učlanjene u evropske zajednice s opuštenim rekvizitima plaže dalje ka jugoistoku.

Ravnica u suncu. Drveće još bez lišća. Polja smeđa. Kuća razasutih po blagim brdima. Osamnest na zaslonu. S autoputa kroz naplatnu kućicu. Tu čovjek u činovničkoj uniformi. Crvena kravata. Zagledan u fiskalnu kasu.

Guardia civil. U zelenkastim uniformama. Sredstvo veze na prsima. Dvoje. Naoružani. Kape četvrtasta sa šiltom. Majice s rukavima od drugog materijala. Ljudi s koferima na točkovima u redu. Bolničar u mantilu pokretom gdje je testiranje.

Sunce nad zelenilom. Juli. Desetak kilometara od velikog prozora na petom spratu planine. Trebević lijevo. Jahorina pravo. Treskavica desno. Klanac željeznice između. Ispod prozora dolje ulica. Nad njom drvored. Trideset sedamosam godina mu. Autobus ulicom lijevo ka jugoistoku. Ostavljen skuter do klupe.

Minus sedam na displeju unutra a minus šest zarez pet ispisano žutim elektronskim brojevima na stubu više cijena goriva s obračunatim nametima za puteve. Rijeka siva i bučna ispod snijega i mosta. Naslaganih drva do pumpe s crvenožutim natpisima. Na skretanju granap ispod crvenobijeloplave zastave. 

Vjetar odnekud sa zapada u onom kovitlacu što se vrti suprotno smjeru kazaljke na satu putem nakupio topline negdje nad sjevernom Afrikom pa po Sarajevu diže smeće. Toplo. Do dvadeset usred dana nadođe. Sunce od Trebevića i kanjona Miljacke.

Na hodniku toplije nego u uredu. Ta kancelarija mu još ko tuđa. Laminat doduše svijetao i topal. Boje kestena. Isti istijat ko onaj ljetos postavljen u jednoj sobi četristotinjak kilometara sjeverozapadnije.