Kad se digla magla

S Igmana hladan vjetar pun zime u naletu na plato između dvije zgrade. Dvjetri skupine mladića i djevojaka držeći kafe i sokove veselo cupkaju na studeni. Duboko u aprilu. Nogometno igralište pod snijegom. Oblaci nisko nad Sarajevskim poljem. U holu be zgrade visoki dečko pruža ruku. Nedim Sladić. Na stolu kafea mu laptop a do njega ajfon. Mlađi je od očekivanja. Na zaslonu mape s izohipsama. Zelena preteže a puno je narandžaste, plave, crvene, žute. Centri anticiklone u ljubičastoj negdje nad Grenlandom. Pokazuje stanje neba iznad Evrope u decembru dvije hiljade petnaeste. Magla bila danima nad Sarajevom. U izborniku mijenja datume. Program otvara vrijeme bilo kojeg dana unazad sve do hiljadu osamsto sedamdeset prve. Moći će se sve preciznije i dalje u budućnost vidjeti vrijeme kako se budu razvijali kompjuteri.
Majka mi je govorila da gledam prirodu. Da uživam u tome što je Bog stvorio. Oduvijek me to zanima. Kad je bio onaj veliki snijeg dvije hiljade dvaneste, skroz me povukla meteorologija.
Student sa susjednog stola stidljivo može li i on pogledati te karte.
Naravno. Izvoli.
Drugi dvadesetogodišnjak pita obazrivo ponešto. Nedim strpljivo a detaljno i uvjerljivo upućuje šta je šta. Vrata se svaki čas razmiču. Hladan zrak nahrupi. Petšest djevojaka preuzima kafe na pultu punom ulkerovih čokolada. Za drugim stolom jedna objašnjava pokazujući na ekran laptopa a druga prati s tamam tamam evet evet. Sportska sala odvojena staklom desetak metara ispod ukrašena natpisom da je džijudžica upotreba pameti a ne sirove snage. Postavljena odbojkaška mreža na sredini.
Mladić namjesti naočale pa provjeri nešto na ajfonu. Upisao je IUS tražeći najbolju varijantu za učenje informatike i jezika kad već nema meteorologije u Sarajevu. Dosta dobro govori francuski i njemački pored engleskog. Htio je napraviti nešto značajno i za sebe i za druge. Ovdje je na softverskom inžinjeringu sada treća godina. Za koji dan puni dvadeset. Puno je naučio. Hoće još. Za master bi da spoji sofvere i meteorologiju. Stipendija mu pomogla. Na grupi su većina Bosanci ali ima i Turaka i drugih. Nekoliko Egipćana. Poštuje sve ljude i kulture. Nema tu problema.
Lovci na oluje su udruženje entuzijasta iz Capljine, Prijedora, Bugojna, Prijedora, Mostara, Zenice. Njih devetorica. Slikaju oluje na vidiku i nastoje upozoriti. Oko hiljadu ljudi ih prati na Fejsbuku. Otvara na ajfonu fotografiju na kojoj se žuti linija munje na crvenkastom nebu u pozadini. Snimljeno negdje u Hercegovini jesenas.
Veli kako previše betona i zgrada loše utječe na mikroklimu. Nema prirodnog hlađenja. Ni onaj potok na Dobrinji pet, Dobrinja, onako stisnut među zgradama, sabijen u betonsko korito, bez drveća okolo, nema više nikakvu pozitivnu ulogu. Sarajevo sve više naginje mediteranskoj varijanti. Jače su krajnosti. Tako i ovaj snijeg danas.
Mladić u plavoj jakni pruži mu ruku u prolazu pa popričaju kratko o rezultatima s ispita statistike. Ovaj produži na plato pa dalje prema drugoj zgradi u osmanskom stilu.
Kad je bila ona velika magla dvije hiljade petneste u decembru, ja najavio da će se dići za pet dana. Bio na televiziji. Na Fejsu i na kantonalnoj. I stvarno, dvadeset devetog, peti dan od te samouvjerene najave jednog osamnaestogodišnjaka, magla se diže. Od tada me ozbiljno shvataju.
Damir Ovčina

Privacy Policy​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​