Neđarići, Istanbul, New York

Sunce jako i visoko. Juli. Raspršeni oblaci u prozorima hotela. Tramvaji klaparaju stotinjak metara sjeverno usmjereni istočno i zapadno. Aldin Šetkić baca loptu više glave okrenut ka istoku pa je iz petlje koja daje snagu usmjerava poprijeko vješto birajući uglove. Čini se da lete redovno preko dvjesto na sat. Do Save bi, da produži nekako, stigla za sat i nekoliko minuta. S druge strane mreže nikog. Lopte udaraju u ogradu. Vruće. Dvjesto petnaesti igrač sa svjetske liste polaže puno na početni udarac. Ako bude jak i siguran, mjesto među sto najboljih je bliže. Na crvenozelenom igralištu okruženom zelenilom Šetkić se priprema za dva turnira u Turskoj a onda će za New York. Tamo je podloga slična ovoj u Neđarićima, na školskom igralištu s dva koša sa strane Centra za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu. Ovdje provježbaju i Mirza Bašić, Damir Džumhur, Nerman Fatić i Ismar Gorčić. Ima među narodom i momaka za svjetske turnire koji rade da mogu s najboljima. I desetine djece vježbaju svakodnevno.

Aldin Šetkić je koji dan ranije za bobu izgubio u kvalifikacijama za poznati turnir u Londonu.  Za takmičenje u Americi je spremniji. Ne mari za vrućinu. Kao da servira sve jače dok se sunce gega ka zapadu. Od škole ofarbane u pitmondrian fazonu kroz drvored rascvjetalih lipa prilazi čovjek pod kačketom. Aldinov otac. Dodavat će lopte i davati kratke savjete.
Mlađi servira a stariji baca jednu na forhend pa dvije na bekhend pa jednu na forhend. Lopte se odbijene o ogradu smiruju kotrljajući se po betonu i travi. Pod lipama u drvoredu blago uzbrdo u podne pristojan hlad. Ispod škole hladnjak u njegovanom travnjaku pažljivo popunjenom odabranim rastinjem. Kosilica zabruji uz ogradu prema napuštenoj kući iza podivljalog rastinja s druge strane žute ograde ka zapadu. Crvčci k’o na moru.

Nema tajni, kaže stariji Šetkić ubacujući lopte u kantu. Samo vježba.

Damir Ovčina

Privacy Policy​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​