Zemlja za nas

Bookstan

Slaba kiša kroz toplo ljetno predvečerje. Pred kraj Radićeve pod strehom troje. Sivi plakat s bijelim i crvenim slovima prekrio izlog. Unutra gužva. Preko ulice nekoliko štandova koji rade do jedanaest. Knjige raspoređuju dobrovoljci. Pedesetogodišnjak u plavom sakou obrijane glave s debljim okvirom naočara i torbom preko ramena Rawi Hage, kanadski Libanac, jedan od pisaca koje Buybook doveo u grad. Deset minuta do početka predstavljanje njegovih romana na likovnoj akademiji odmah preko pješačkog mosta. Klima glavom zainteresirano za detalje i razumijevanje njegovog Žohara, nagrađenog romana o imigrantima u Kanadi prevedenog na bosanski. Odgovara skromno i tiho. Duhovito prozbori o bijesu, humoru, Libanu, Kanadi, liku psihijatrice kroz koju je pomalo pokazao djelić zapadne umišljene ignorancije i o drugim kroz koje je približio  brutalna iskustva od kojih svijet bježi u montreale. Još misli na arapskom a piše na engleskom. Prilazi čovjek ranih četrdesetih. Rawi mu kaže ovo su moji drugovi i čitaoci, ali džentlmen s frizurom produži do drugih pod strehom. Hage pokaže izvinite licem pa veli da je kritičar zauzet trenutno. John Freeman američki kritičar kojeg je Aleksandar Hemon doveo na sarajevski festival književnosti, priča s Rabijem Alameddinom što stoji u sivom šorcu i majici, drugim Arapom nastanjenim u sjevernoj Americi čije je romane, krupnog Hakavatija u kojeg je vješto složio priču o svom i drugim vremenima, Ženu bez koje se može, odličnu posvetu književnosti kroz sliku samoće u Bejrutu, Buybook objavio. Hage pažljivo prati šta mu se iznosi o njegovom pisanju pa ulazi u knjižaru da vidi roman sagovornika. Prodao je oko dvadeset pet hiljada primjeraka Žohara, pohvale duhovitosti i slobodi, u Kanadi. Dolar i po od knjige ide njemu. Porez velik tamo. Još predaje. Ako hoćeš pare, igraj lutriju, kaže pokroviteljski.

Čovjek u bijeloj majici krene ka mostu pa i drugi za njim. Damir Uzunović, pisac i izdavač, suvlasnik Buybooka, organizirao je cijeli događaj koji je stavio knjigu a i njegovu firmu u fokus grada i zemlje. Na akademiji preko Miljacke u julsko veče pun amfiteatar. Freeman iza stola s knjigama pita Hagea o Bejrutu, Americi, pisanju, čitanju. Publika pažljivo prati njihov razgovor na engleskom. Hage opisuje kako je sve kod njih u izmiješanom i otvorenom Libanu krenulo s milicijama, stranim utjecajem na lokalne grupe, ideologijom, parama, ratom i njegovim odlaskom u New York i poslije Montreal. Rusi su, kaže u mikrofon, Čehov i ekipa, pravi egzistencijalisti ali s humorom. Na zidovima plakati, naslovnice Buybookovih knjiga, Aleksandre Knežević. Njeni radovi lijepi, knjige je uljepšala, napravila privlačnim. Devedeset šeste su Goran Samardžić i Damir Uzunović krenuli s Buybookom kao nezaposleni pisci tek izašli iz rata. Goran, pametan, htio samo s Damirom to poslovati. Podržao ih Soroš. Na Ciglanama imali prodavnicu u kojoj se, pored knjiga kupljenih u Zagrebu i na drugim mjestima, okupljalo sve što je gradu čitalo. Dugo su u Radićevoj. Izdali puno naslova. Pored njih svi beha a i skoro i svi drugi regionalni izdavači dođu smješni.  Ostali su pisci i tako izdaju knjige, sa strašću, pažnjom, slobodoumnošću, uvjerenošću, snagom. A još i pišu. I to dobro.

Freeman i Hage završili. Narod s akademije po ulicama. Sarajevo iz Radićeve otvoreno i privlačno. Uzunović, sušta pristojnost, pažljiv, pametan, poduzetan, vrijedan,  ispred knjižare popriča s mnogim i dogovara za sutra. Iza na policama njihove knjige. Tu je Australac Richard Flanagan čija Uska staza ka dalekom sjeveru, potresna, snažna, zaokružena, o japanskim ratnim zarobljenicima predočena tako da nas se tiče kao da je bila ovdje, zove na razumijevanje svijeta. Štampali su četiri dijela Harrija Pottera koji unatoč svom nemaru, ignoranciji, neznanju, tuposti na časovima književnosti ipak mogu i mijenjaju stotine bosanske djece iz takmičara narodnjačkih parada u čitaoce. I debeli, vješto napisani roman za odrasle J.K. Rowlingove, Upražnjeno mjesto, privlači tečnom pričom iza lijepih korica. Znam jednog dječaka koji je brzom brzinom svladao trotomne Igre gladi Suzzane Collins. Dobro, kaže, sastavila. Ogroman a nezavršen petotomni 2666 Čileanca Roberta Bolanja u jednoj velikoj u  zeleno ukoričenoj knjizi pomogao bi putnicima u tramvaju, nezaposlenim, besposlenim, umišljenim, ispraznim, dosadnim kakvih ne fali nigdje pa ni ovdje kad bi ga masovno počeli čitati kao što gledaju u jad na televizorima. Narodu je Buybook približio i povijest Evrope i Amerike i stambolskog mosta u odlično napisanim studijama Geerta Maka U Evropi i U potrazi za Amerikom i Mostu. Morao bi nastavnik u školi a kamoli na univerzitetu čitati. Možda pomenutog Žohara, Hakawatija, Koolaids Libanaca koji danas hodaju Sarajevom. Koristilo bi službenicima, taksistima, studentima, molerima, vulkanizerima i ljubiteljima neformalnih vijesti u malim gradskim i seoskim zajednicama pročitati pa i po tome razumijevati svijet i Bijelog tigra Aravinda Adiga, priču o klasnom beznađu nesvrstane Indije, Kratki čudnovati život Oscara zvanog Wao američkog Dominikanca Junota Diaza, roman humora, bijesa, protesta, njegovu zbirku priča I tako je izgubiš namjesto hrpe serijetina i utakmica evropskih liga. Mračnu a snažnu i oslobađajuću priču Kolonel Iranca Mahmuda Dovlatabadija da se makar osjeti kako i šta je tamo a šta je slično s ljudima i u čovjeku svugdje. Duhovito napisanu, blisku povijest istočnonjemačke porodice u U vremenima zamirućeg svjetla Eugena Rugea. Useljeničku nelagodu Marokanaca u Holandiji u Glasu moje majke. Mrak i očaj holandskih zarobljenika u japanskim logorima u Dubokoj crvenoj Jeroena Bruwersa. Djeliće povijesti Irana pretočene u priču u Kralju a i starijoj Kući imama Kadera Abdolaha. Griješi ko ne kupi pa drži u kući Jarčevu feštu, uživljavanje u pamet i poziciju dominikanskog diktatora Truhilla, bezočnost kolonijalizma u Africi i nasilje engleske okupacije Irske u Keltovom snu, Diskretnog heroja, borbi malog poduzetnika protiv iznuđivanja u slobodarskoj Limi pa i Avanture nevaljale djevojčice i Tetku Juliju i piskaralo, sjećanja na mladost Maria Vargasa Llose, Peruanca svjetske slave i Nobelove nagrade što se po legendi pobio birvaktile zbog cure s Gabrielom Garsiom Markesom, još slavnijim od sebe Kolumbijcem čiju knjigu Sto godina samoće, možda najupečatljiviji svjetski roman poslije Kafke, Buybook štampao na bosanskom. I njegove rane priče Nevjerovatna i tužna historija nevine Erendire i njezine bezdušne babe na čijim koricama je prenesena odlična ocjena nekog kritičara da je Markes već tu pobjednik jednom zauvijek. Griješi prema sebi svako ko ne pročita ako već i ne kupi ako može a mogu svi imaoci auta što parkiraju po dvjetri marke sat u obližnjem dućanu na nekoliko katova s pokretnim stepenicama, romane njemačke nobelovke muške snage i samouvjerenosti Herte Muller. Sebi će debelo skriviti i ko ne iščita Ministarstvo posebnih slučajeva Nathana Englandera, nezaboravnu priču o Argentini sedamdesetih, huntama, grobaru i njegovom nestalom sinu, Jevrejima. Zlata bi vrijedilo natjerati službenike tužilaštva, kantonalnogkakvogli, s drugog kraja Radićeve da ovu priču pročitaju svi primaoci plata u toj žućkastoj zgradi, od pisara preko debelo plaćenih a gordih fiškala s papirima u aktntašnama do tužitelja s kravatama i teta u kompletima koji se nadaju nagradi ličnost godine u jednom glasilu za nepismene. Jer samo književnost uspostavlja i svaki dan ponovo postavlja pitanje pravde. Samo tu je čovjek nacrtan da ga se vidi i razumije. Pamukove romane, od Snijega, upečatljive, jake, k’o jučer pisane fiktivne a stvarne slike Turske s islamistima, kemalistima, drotovima, potkazivačima, lažnim glumcima, praćenim pjesnicima, samoubicama, strahom, izolacijom, preko Muzeja nevinosti, na stotinama strana donesene razarajuće slike ispraznosti i haman idolatrije u nekoj pervertiranoj zaljubljenosti do Čudnih misli u mojoj glavi, uvjerljive, žive, svačije priče o prodavaču boze u rastućem Istanbulu. Slobodu i Purity, široke, otvorene, čitljive, klasične u postupku i dometu svjetske romane Jonathana Franzena. Američkog posvećenika i mahera Philipa Rotha. Turskog majstora, a nije Pamuk, Ahmeda Hamdija Tanpinara. Eto samo pročitati njegov Institut za podešavanje vremena, nasmijati se i razumjeti bolje razne, sve društvene laži od početka do kraja svijeta. Afričkog pisca Chinua Achebea koji pričom Sve se raspada puno govori a ništa ne objašnjava. Ima Neka se veliki svijet vrti Columa McCanna. Dobar. Duhovit je, čitak a osvjetljava mubarakovski i svaki Egipat i čovjeka određenog društvenim pritiscima Ayaa al Aswany u Yacubianovoj zgradi. Treba misliti, ko ima običaj, šta je sve po svijetu bilo pa i iz toga razumijevati zašto je danas tako kako je i kako može biti. Isabel Allende, za primjer primjera, u Otoku pod morem priča o drugima a opet ljudima negdje nekad drugo da se današnje sekiracije oko neusvajanja reformske agende, nestabilnosti federalne vlade ili većeg broja nezaposlenih bačelora ne čine nerješive. Objavljuju i našu književnost, skoro sve što vrijedi, od neki dan umrlog Zilhada Ključanina, odličnog pisca i velikog čitača redovnog u Radićevoj a nikad nije bio u Bosni, Aleksandra Hemona, najpoznatijeg našeg autora vani a sad i suorganizatora festivala, nagrađivanih Bekima Sejranovića i Faruka Šehića do svakodnevnog posjetioca groblja na Koševu koji je baš objavio nešto svoje stihovane tuge, Marka Vešovića, u Njih tri i zrelih Mustafe Zvizdića, Asmira Kujovića i Nihada Hasanovića, izašlo je kod njih zadnjih godina. Eno i Sidran ozbiljan a malo mlađi na koricama svog Oranja mora. Ima i knjiga o sportu, o Ibrahimoviću i Fergusonu, o  ekonomiji Piccety, politici, povijesti pažljivo odabranih i korisnih. Sve stavljene u kuću čine ju boljom. Toplijom. Ljudskijom. Svjetlijom. Kao što Buybook prosvjetljuje i uljuđuje Sarajevo i Bosnu iz Radićeve odakle se vidi da je to, u svakom pogledu, grad. I neke njegove, Andrićeve priče i romane, ponovo su izdali u možda najljepšoj opremi što su ih djela ovog djeteta s Bistrika dočekala.
Damir Ovčina

Privacy Policy​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​