hladna rijeka do granice
lijevo blaga brda guste oranice
vreo dan na putu do pilice
trideset ljeta srebrenice
gugl hladno dom kulture s lijeve strane
zakovana vrata zatravljene dvorane
ruke im tog srpnja unutra svezane
oči umorno otvorene
u kratku noć pobijene
cisterne krvi mirno saprane
blizu ceste mašinama rupe kopane
stotine pobacane
pa poslije pažljivo razbacivane
hrpe dokaza naslagane
desetine još ubica posakrivane
u živim otog žive rane
nazad južno ka zvorniku
škola u brdu po naučniku
na njoj ni slova o krvniku
ni table mnogom mučeniku
odatle ljude u kamione natrpane
pa tamo u srca hladno gađane
po njima zemlje plitko nabacane
za grijehe dugo izmišljane
iz druge škole do iste ceste nazidane
po pravopiscu sad imenovane
deset stotina očiju povezanih
hiljadu ljudi na tom pravopisu učenih
pored rijeke strijeljanih
ispod šljunka bačenih
bagerima onda prebacivanih
zbog imena nadjevanih
zbog optužnica odguslanih
zbog krivica nepresuđenih
na istrebljenje odveženih
sad tu na plaži dvojetroje zblanutih
u oblaku pijeska okupanih