Oblaci pa malo sunca u odsjaju kroz krovne. Na zidu više kreveta svježe uokvirena grafika krakovske tvrđave Vavel ispod koje parobrod zapućen negdje po Visli. Crvena šolja dopola puna kafe s mlijekom na prozoru. Druga na bijelom noćnom ormariću između koječega. S eldžija s petoinčnim zaslonom poljski radio preko tjun ina.

Reklame za uređaje za zabavu.
Radi li taj sat?
Čini se. Oooo to si ti usto.
Na stolu u trpezariji razastrte karte. Četrnaestogodišnjak oko čokoladnog govoreći o zadacima za takmičenje iz geografije u srijedu. Roletne bučno u dnevni položaj. Prema istoku pokoji auto. Kroz otvoren prozor na drugoj strani proljeće. Dolje jedan tiho s grabljama po bašti. On kako će nazad do ručka nekad. U ulazu tiho. Bicikl zapreten među koještarijama iza dvoje vrata. Ispred dvoje sanke. Voda bučno kroz cijevi. Gume tvrde. U prtljažniku sad sam od sebe mu pred oči trokraki ključ s plavom plastikom kojeg kolko juče nikako. Sic sad pritegnut. On dvotočkaša na nosač više vozačkog mjesta zadovoljno što su nosači prezimili na vozilu. Na zaslonima šestnaest. On poruku. Poruka njemu. Na pumpi bankomat pozitivno na zahtjev za osamdeset maraka bez potvrde. Gorivo još ispod dvije marke. Desno pa lijevo pa uzbrdo nizbrdo pa desno i lijevo. Iz ulaza sedamnaest drugi s biciklom ruksakom kacigom.
Zaboravio kolač ubacit.
Ma nea veze.
Malo šire. To.
E eo.
To je.
Na ovu ćemu stranu.
Pazi ovog.
Četverotočkaš s dva dvotočkaša uspravno ustabiljena na krovu sad uzbrdo pa nizbrdo pa uzbrdo dalje sve do petlje pa velikom cestom kroz dva tunela ka jugu.
Evo od bicikala huči.
Huči.
Po putu gdjekoji auto. Oni poslije dva poduga lijepo osvijetljena tunela desno. Službenik na naplatnoj kućici nazad osam i osamdeset s računom.
Eo bilanamaćka.
Prava pumpa. Poduzetništvo.
Mladić unutra poslije pitanja koliko dugo će auto klimne dozvolu da ostane na parkingu do žutoplave pumpe s tamnim staklima i kafe aparatom ispred. Oni opremu na sebe pa lagano preko mosta ka zapadu. Voda snažna ispod. Bregovi blaži prema cesti. Dalje šuma s opalim lišćem. Tabla usmjerena južno s dva ž u imenu sela. Kuće s desne strane. Tragovi spaljenog rastinja ispod puta. Uspon srednji. Dvojica u niske stepene prenosa pa sporo. Lijevo proplanak a desno oštrija strana. Jagorčevine po brdima. Drveće ogoljeno. Lišća debelo po zemlji. Stara kuća sa štalom u brdu. Iza nje gore još dvije. Dolje ih nekoliko. Nema nikog. Kao da iz jedne kuće gore dim. Dostavno vozilo samouvjereno na niže. Sunce pomalo iza leđa. Toplo. On jaknu nekako oko upravljača. Ovaca po vlažnoj travi. Do ceste mezarje.
Ti bezbeli nisi gledo kolki je uspon.
Kad autom skoro nikakav.
E onda ćemo lasno.
Skroz lako zamislit djetinjstvo ovdje. Za igru do beskraja. I zimi i ljeti i uvijek.
Propao krov štale poted zatvorene kuće do puta. Čovjek na niskoj stolici ispred otvorenih vrata. Ispod uzorana njiva. Na fasadi križ ispod krova. Bijelocrvenocrni bic naprijed iza krivine. Plavoljubičasti u sporom ritmu sad u najnižem stepenu prenosa. Jakna dobro svezana na upravljaču.
Čini se da je penjanja još do onih krovova.
Ima jedno dvjesto metara.
Urušena kuća prastare tipe. Na njoj plava tabla ivica. Desno pločica čubren na zidu. Prozori zatvoreni. Zavjese navučene. Na proplanku širina. Odmjerene kuće. Okućnice uredne.
Samo ljudi fale. Drugo ima.
Fale. Ima. Po samoborima i frankfurtima garant. Mantra da nema života ovdje raskući narod.
Najlakše je povjerovat da je negdje bolje. Zelenija tamo trava.
Oni nizbrdo. Smeća do potoka. Čovjek u crnoj odjeći pod kapom pješke putem nizbrdo dobro je dobro na njihovo kako je. Kočnice sigurne. Cesta pravo i lijevo. Sredinom livade potok. Oko njega ljubičastog cvijeća. Kuće sad gušće. Oni prema većoj cesti. Desno na raskršću pumpa t &p. Biciklisti ka jugu. Prometnije. Povelika žuta novija zgrada lijevo. Žena na balkonu. U prizemlju prodavnice i kladionica. Do ceste jak potok pa dvorišta. Iza velikog zida kuća oglašena za prodaju. Broj iz susjedne zemlje izblijedio na natpisu. S druge strane skladišta i tvornica.
Vidi škole kolka je.
Kao da se ipak ona zgrada i škola ne griju na drva.
Nema naslagano. Neka je kotlovnica na nešto.
Jel ovo sad čaršija?
Još malo naprijed. Ovo je ko predgrađe.
Evo.
Kreševo. Nema dileme.
Policijska postaja u staroj zgradi obojenoj u plavo. Ispred dvatri označena pola. Desno zgrade iz pededetih i šezdesetih. Jedna sivosmeđa. Jedna na sivobijelo bez balkona. Ispred zgrada potok. Auti razni nagurani do ulaza. Na ulici ljudi. Dvjetri poslovnice banaka. Stare skladne kuće obojene u bijelo oštrih krovova pokrivenih šindrom s gornjim spratom blaga izbačenim na ulicu. Još jedna zgrada škole. Na staklu na prvom spratu nalijepljeno nacrtano cvijeće. Saobraćaj jednosmjeran i oprezan. Oni do kraja ulice pa pored križa uzbrdo ka crvenkastom samostanu i crkvi. Uspon oštar ali kratak. Bicikli pored podsjetnika na golgotu. Ka gore nekoliko ljudi pješke sporo. Oni bicikle do ograde pa do spomenika fratru što se trudio oko kulturnog razvoja umrlom ovdje prije sto dvanaest godina. Dolje u dubini rijeka. Velika tvornica nad njom. Naslagane metalne robe na parkingu. Cestom uz rijeku tojota rav četiri pored groblja u strani pa negdje dalje u žestoka brda.
Evo sendvič.
Oni na betonsku žardinjeru do ograde. Iznutra orgulje. Prozori zatvoreni na sobama. Na jednom zakačen ručnik. Mlađi fratar dobar dan pa tiho a veselo da slobodno sjede tu gdje su. Ne smeta nikom. Što bi. Pruži ruku. Pita za bicikliranje. Starija žena prema vratima pa on izvinite imam stranku i unutra. Dvojica o politici tehnologiji poslu uz komadiće čokolade iz žutog omota. Krupni fratar opet do njih.
Još je gore snijega. Ne može se biciklima.
A i oštra strana. Morali bi gurati jedan dio. Na ljeto ima put s ovu stranu. Siđete u Deževice.
Kolko bi trebalo?
Dvatri sata.
Kako ovdje narod za poso i život?
Ha eto. Jedni odsele pa i drugi vide. A nekad je ovdje ispod petsto ljudi u tri smjene radilo. Bilo vrijeme čelika.

Damir Ovčina