Mrtvi stalno pričaju, nikad ne prestaju. Možda zato što smrt i nije smrt, nego kazna, kao te ono u školi zadrže nakon nastave. To govori mrtav čovjek nazvan sir Arthur George Jennings koji čeka negdje na drugom svijetu svog ubicu kojeg nema pa nema. Drugi neki zvani Papa-Lo nadgleda jedan geto zapadnog Kingstona.
Drugi je pod vlašću nekog prvom karakteru sličnog nimalo neodlučnog domaćina imenom Krimos Šerif. Oni govore šta se zbiva oko njihovih i tuđih života u getu i poteza Pjevača nekad decembra sedamdeset šeste. Sve to uglavnom na Jamajci kad je bilo pojam imati tekuću vodu. Sigurnost. Priliku. Dočekati starost. Vidjeti pravdu. Biti nešto ako nisi bijel ili Bob Marley ili makar Krimos Šerif Josey Wales Papa-Lo Plačko Pegla ili neki dovoljno spretan i ne pretjerano saosjećajan među desetinama osvjetljenih likova naguranih u nasilje beznađe drogu zatvore zlo i naopako ove nam skoro potpuno nepoznate zemlje koju Marlon James (1970, živi u Americi) približava romanom Sažeta istorija sedam ubistava a na bosanskom omogućava Buybook u kreativnom i hrabrom prevodu Mirjane Evtov. James stvara roman od desetina glasova pobrojanih i nepomenutih gangstera očajnika luzera boraca za vize rastafarijanaca novinara špijuna ubica od zanata i onih iz nevolje čiji iskazi puni bijesa nade straha muke zločina nemoći duhovitosti ulice borbe geta predočeni uvjerljivim i nesmiljenim jezikom koji ne izbjegava ništa približavaju ovu nimalo zabavnu Ameriku. Ovaj Jamajčanin u New Yorku detaljno skoro opširno reda iskustva kroz iskaze da bi se glasovima živih i ponekog mrtvog polako prikazao društveni skoro nacionalni očaj koji iz ljudi izvlači redom najgore. I tamo nekakvi prodaju šatro lijeve ideje ali ne grade prugu tipa Šamac Sarajevo ni Alipašna Dobrinje Zetre područne osnovne niti muzičke škole niti nekakvi kao desni smanjaju državnu administraciju da bi oslobodili čovjeka pa ga potakli na poduzetništvo. Očaj likovi mahom izrasli u getu žive u ovom tekstu stvarno dodirljivo uvjerljivo. To brutalno predočeno iskustvo Jamajke sedamdeset šeste sedamdeset osme pa Jamajčana koji po Bronxu ili Miamiu prodaju robu nepodobnu za zvanične prodavnice i stroge propise nekad osamdeset prve do devedeset prve s nekakvom u pozadini datom potkupljenom lažovskom PNP i drugom skoro istom JLP strankom i dvadeset šest bijelih vladajućih porodica zvanih Babilon gdje policija ubija i prebija kako joj padne na pamet a banditi vladaju kako umiju a umiju ubijajući a kamoli da te neko pita za zakon o udruženom radu ili neisplaćene regrese i jubilarne nagrade olakšava čitaočevo razumijevanje i svijeta i čovjeka. Makar da se smije kojekakvim našim i tuđim pričama o nama. Ili eto međunarodnoj pomoći u uspostavljanju vladavine prava i slobodnog tržišta. Preko petsto velikih strana Sažete istorije sedam ubistava tjera da mislimo živo osjećajući grubost ružnoću očaj nasilje zlo životnost nijanse duhovitost u ovom vješto napisanom tekstu koji govoreći o Kingstonu i njegovim besprizornim bezvodnim bezkanalizacionim dijelovima gdje makar sedamdesetih zvanično vlada banditizam a okolo rasizam kakvi su Osam traka ili Grad Kopenhagen šta da se radi da se život proživi u nekoj ravnoteži miru napretku a narod gurnut u bijedu i beznađe pokuša od Grada Kopenhagena stvoriti čist otvoren miran siguran ljudskiji makar južniji Kopenhagen.
Damir Ovčina