Vjetar odnekud sa zapada u onom kovitlacu što se vrti suprotno smjeru kazaljke na satu putem nakupio topline negdje nad sjevernom Afrikom pa po Sarajevu diže smeće. Toplo. Do dvadeset usred dana nadođe. Sunce od Trebevića i kanjona Miljacke.

Na hodniku toplije nego u uredu. Ta kancelarija mu još ko tuđa. Laminat doduše svijetao i topal. Boje kestena. Isti istijat ko onaj ljetos postavljen u jednoj sobi četristotinjak kilometara sjeverozapadnije.

Cesta preko betonskih stubova dalje ka sjeveru. Klopče. Babina rijeka. Donja gračanica. Dolje lijevo dim i vatra iz tvornice čelika. Rijeka ispod kao odvod ovog industrijskog mastodonta. Nekad zamišljen s ruskom opremom gore sjevernije pa napravljen američkom parom i mašinama ovdje poslije titovog raskida s onim ruskim zlotvorom gruzijskog porijekla.

Trebalo dozvola i saglasnosti nekakvih sekretara za sve. I za filmove. Andrej Tarkovski ih teško dobivao. Jako teško. Trebalo mu skoro uvijek par hiljada rubalja za koješta. Od kuće s parnim kupatilom na selu do vraćanja dugova ovom i onom. Dugovi stalno rasli. Potvrde teško stizale. 

Prvo mu u pamet da je ljeto. Široko. Dugo. Negdje u polusnu da je do škole li čitav mjesec. Onda da je škola drugo. Da je prošlo. Da je s druge strane. Da je godiinaa i svega iza njega. Na zaslonu sedam i deset. 

Mrtvi stalno pričaju, nikad ne prestaju. Možda zato što smrt i nije smrt, nego kazna, kao te ono u školi zadrže nakon nastave. To govori mrtav čovjek nazvan sir Arthur George Jennings koji čeka negdje na drugom svijetu svog ubicu kojeg nema pa nema. Drugi neki zvani Papa-Lo nadgleda jedan geto zapadnog Kingstona. 

Stijene visoke. Odsječene. Dolje rijeka. U njenom imenu željezo. Cesta poslije krivina kroz proplanak ka jugoistoku. Kijevo. Džamija do puta. Ispred kuće na sprat plastenik. Do druge podzid. Lijevo ka istoku blaga brda pa sve oštrija i zelenija. Jahorina. 

Kiša kroz juli. Bučna cesta na sarajevskom sjevernom ulazu. Poneko prema prodavnici. Jutro vlažno. Ptice bučno neprestano. Druga tura tegova na redu. Pedeset od kukova do ramena pa pedeset od ramena ispruženih ruku do spoja više glave.